"A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaše biće - duh, duša i tijelo - sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!" 1. Solunjanima 5:23
Čovjek je duh, duša i tijelo. Ili, čovjek se sastoji od duha, duše i tijela.
Duh je najdublji dio čovjeka. Duh je onaj vječni dio tebe koji će jednog dana kada tvoje tijelo umre nastaviti živjeti. To si zapravo ti, ono što si iznutra. Ljudski duh dotiče duhovni svijet, Boga ili demone.
Duša su tvoje misli, osjećaji i slobodna volja. Duša prima informacije i od duha i od tijela.
Tijelo je kuća u kojoj živiš. Tijelo dotiče fizičko područje sa svojih pet osjetila.
Čovjek je duh, ima dušu, a živi u tijelu. On je duh, ima dušu, njome se služi, a živi u kući koja se zove tijelo.
DUH ČOVJEKA
I reče Bog: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji i svim gmizavcima što puze po zemlji!“ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih." Postanak 1:26,27
Bog je stvorio nebo i zemlju, biljke i životinje i tada odlučio stvoriti nekoga nalik sebi s kime bi mogao dijeliti sve svoje, i mogao mu biti prijateljem. Stvorio je čovjeka, da bude duhovno biće poput Njega. Bog je Duh, stoga je i čovjek duh, jer je stvoren na Božju sliku. To znači da je čovjek vječan, jer su duhovna bića vječna.
Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku. Dao mu je prirodu kakvu On ima. Bog je ljubav. On je svet, pravedan, vjeran i dobar. I čovjeka je stvorio takvim.
Bog je stvorio čovjeka kako bi Ga slavio, razgovarao i družio se s Njim. Stvorio ga je da budu prijatelji. No, dao mu je i slobodnu volju. Znao je da će đavao kušati čovjeka, navodeći ga na grijeh. Zato ga je unaprijed upozorio da ne podlegne kušnji.
Kad je đavao došao kušati čovjeka, ovaj je posumnjao u to da mu je Bog rekao istinu, pomislivši: „Možda bi ipak bilo bolje sagriješiti.“ Čovjek je počinio grijeh i dogodila se tragedija. Grijeh je ušao u njegovo srce i onečistio ga.
Čovjek je duhovno umro. To znači da je izgubio Božju prirodu u sebi i svoje zajedništvo s Bogom. Njegova je priroda postala grešnom. U ljudsko je srce ušla mržnja, zavist, zle misli, psovka, oholost i razni drugi grijesi. Čovjek je postao spreman ubiti, iz čega su kasnije nastali sukobi i ratovi. Odvojio se od Boga. Osjetio se krivim pred Bogom, te se sakrio pred Njim. Otada nije u izravnom kontaktu s Bogom. Problem je u tome što je ljudski duh mrtav i što čovjek ne može oživjeti samog sebe.
Čovjek je kao duhovno biće bio stvoren da se klanja Bogu. U njemu je i nakon pada u grijeh ostala težnja da se nekome klanja, da ima duhovna iskustva, spoznaje i kontakte. Iz tog poriva za duhovnim iskustvima, grešan se čovjek otvara za duhovni svijet i đavao to koristi. On je oduvijek želio da mu se čovjek klanja. Stoga nespašen čovjek, koji je otvoren za duhovne stvari dolazi u kontakt s đavlom, odnosno s njegovim demonima. Otuda potječu svjetske religije, astrologija, te svakovrsne duhovne discipline u svijetu.
Čovjek se nije mogao sam vratiti k Bogu jer je za to trebala žrtva bezgrešne osobe. Bog je u svojoj ljubavi prema čovjeku poslao Spasitelja, da ga iskupi od grijeha i njegovih posljedica i vrati ga Njemu. Isus je došao, umro za nas i uskrsnuo i tako čovjeku otvorio put povratka Bogu. Omogućio je čovjeku da bude nanovo rođen, kako bi njegov duh ponovno oživio.
Svaki je čovjek sagriješio i njegov je duh mrtav. Grešne je prirode i odvojen je od Boga. Takav čovjek je nespašen i kada umre ne može do Boga. Ništa nečisto ne može prebivati u Božjoj prisutnosti.
"Odgovori mu Isus: „Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi [nanovo ne rodi], taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.“ Ivan 3:3
Kad osoba primi Isusa u svoj život, ona biva nanovo rođena - njezin duh koji je bio mrtav, postaje živ! Haleluja!
Osoba tada prima Božju prirodu i može stupiti u zajedništvo s Bogom. Ona ulazi u prijateljski odnos s Bogom. To je povlastica koju ti imaš, a svijet je nema, da budeš prijatelj s Bogom i imaš blizak odnos s Njim.
Isus je rekao: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14:6). Problem s čovjekom je, što je on duhovno mrtav. Njegov duh može biti nanovo rođen i postati živ samo po vjeri u žrtvu Isusa Krista. Po novom rođenju možemo doći k Bogu i istinski Ga upoznati. Isus je jedini put do Oca. Nitko ne dolazi k Ocu osim po Njemu.
"Ali dolazi čas - i već je tu - kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini." Ivan 4:23,24
Bog je Duh i da bi Mu se mogli klanjati, moramo Mu se klanjati u duhu. To znači da se Bogu ne možemo klanjati svojim umom, osjećajima i različitim obredima. Mnogi ljudi danas idu na hodočašća ili se zavjetuju da će učiniti nešto, misleći da će tako ugoditi Bogu. Razmišljaju da time što posjećuju crkvu jednom tjedno, ugađaju Bogu. Čak i mnogi nanovo rođeni kršćani slave Boga i zahvaljuju Mu samo kad se dobro osjećaju. Tako se ne ugađa Bogu.
Bog je Duh, i koji Mu se klanjaju, moraju Mu se klanjati u duhu i istini. Bogu možemo pristupiti jedino duhom, a ne umom ili obredima. Kako Mu pristupamo duhom? Tako što vjerom prihvaćamo da nas je Isus spasio na križu. Kad osoba to prihvati, ona svojim duhom upozna i susretne Boga. Tada tvoj život s Bogom tek počinje i imaš priliku klanjati se Bogu u duhu i istini.
Vjernik, koji ljubi Boga svim srcem, nastoji Ga još više upoznati. On je klanjatelj koji se klanja Ocu u duhu i istini. Osoba koja se kloni grijeha i živi čist život, ugodan Bogu, klanja Mu se u duhu i istini. Takva osoba ljubi i slavi Boga u svakoj životnoj situaciji, bez obzira na okolnosti kojima je okružena.
Tko ljubi Boga? Onaj koji svim srcem čezne za Njim, više no i za kim drugim, i koji živi prema Njegovoj Riječi. Duh i duša nisu jedno te isto. Biblija o tome vrlo jasno govori.
"Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca." Hebrejima 4:12
Dušu čine tvoje misli, osjećaji i slobodna volja.Ako Božja Riječ može rastaviti dušu i duh, onda to dvoje nije isto. Dok si bio u svijetu, i bio nespašen, tvoja je duša bila zamračena i prljava. Tvoje su misli bile isprazne, a um zamračen. Bio si daleko od Božjeg života. Pavao govori: „Ovo sad velim i zaklinjem u Gospodinu da više ne provodite život kako ga provode i pogani, u ispraznosti svoga mišljenja, zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca“ (Efežanima 4:17,18).
Kada si nanovo rođen, tvoj je duh nanovo rođen. On postaje sasvim nov. No, tvoja duša - način razmišljanja, odluke i osjećaji nisu potpuno novi. Ti ih od tog trenutka tek trebaš početi mijenjati i obnavljati u skladu s Božjom Riječju.
"Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu - kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!" Rimljanima 12:1,2
Tvoj je um nakon obraćenja pun razmišljanja koja nisu ugodna Bogu pa ne možeš jasno uočavati što je volja Božja. U tvojim mislima još uvijek postoje stavovi koji potječu od svijeta, a ne od Boga. I tvoji se osjećaji u nekim stvarima protive Božjem zakonu, tako da ni sve tvoje odluke nisu u skladu s Božjom voljom. Što trebaš učiniti? Trebaš početi mijenjati svoju dušu u skladu s Božjom Riječju.
„Preobličavajte se obnovom svoga uma“, rekao je Pavao. Ti si taj koji trebaš mijenjati svoj um. Odgovornost je tvoja. To za tebe neće činiti ni Bog, ni pastor, niti tvoji prijatelji. Nanovo rođeni vjernik koji ne obnavlja svoj način razmišljanja može godinama, pa i do kraja svog života, ostati beba kršćanin. Duhovna zrelost ne ovisi o dugotrajnosti tvog spasenja, već o tome koliko si mijenjao svoj način razmišljanja i stil života. Tvoja je odgovornost pred Bogom da se neprestano dadeš mijenjati obnavljajući svoj um.
Kako možeš obnavljati svoj um? Riječju Božjom. Čitajući Bibliju i primajući Božju Riječ, mijenjaj svoj način razmišljanja i prilagođavaj ga Božjem. Kada ti osjećaji postanu neposlušni Bogu, dovedi ih u podložnost! Donosi svoje odluke u skladu s Božjom Riječju!
Kršćanin ne može obnoviti svoj um preko noći. To je razlog zbog kojeg đavao najsnažnije napada naše misli i dušu. Tu se vode najžešće borbe. Đavao želi da novorođeni ljudi okrenu leđa Bogu ili barem izgube božanske blagoslove. Zato im donosi sumnje u misli. Suprotstavi se svakoj sumnji, i to čim te napadne! To ćeš najučinkovitije ostvariti citirajući Božju Riječ.
Biblija govori da „mi posjedujemo Kristovu misao“ (1. Korinćanima 2:16). Isus je na križu platio cijenu, kako bismo mi imali Njegove čiste i stabilne misli. Dok obnavljaš svoj um Božjom Riječju, tvoje misli bit će sve više u skladu s Kristovima.
Kada sumnje, nečiste misli ili smetenost dođu u tvoj um, odbij ih navodeći Božju Riječ: „Đavle, odlazi od mene sa svojim sumnjama, jer ja imam Kristove misli.“
Apostol Pavao nam govori kako se ne smijemo prilagođavati svjetovnom načinu razmišljanja i potiče nas na razmišljanje koje je u skladu s Božjom Riječju. Premda svijet misli da su predbračni odnosi i mijenjanje spolnih partnera normalni, ti ne moraš tako misliti, jer Bog to ne smatra normalnim ponašanjem, već grijehom. U svijetu, u kojem živimo, psovka je prihvaćena u svim društvenim slojevi- ma, ali je ti ne moraš prihvatiti. Znaš, naime, da je ona grijeh i negativno duhovno sjeme. Ima ljudi koji slavljenje Boga radosnim pjesmama i plesom smatraju ludošću, ali ti ne trebaš prihvatiti njihovo mišljenje jer nas Biblija potiče da Ga slavimo baš na takav način.
Nemoj prilagođavati svoj način razmišljanja svjetovnom, već Božjem razmišljanju.
Jedna od kušnji, koje mogu spopasti vjernika, je upuštanje u ljubavnu vezu s nespašenom osobom. Tvoji te osjećaji mogu snažno poticati da to učiniš, ali tvoj duh nikada neće biti zadovoljan takvom vezom. U Drugoj Korinćanima 6:14,15 Bog govori: „Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom... Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika?“. Jedina ispravna stvar, koju možeš učiniti u toj situaciji, je poslušati Božju Riječ, a ne svoje osjećaje. Kasnije ćeš i sam vidjeti kako je ta odluka bila bolja za tebe. Bog će ti dati spašenu osobu koju ćeš voljeti i s kojom ćeš imati dublje, duhovno zajedništvo.
Za svaku veću odluku u životu traži Božju volju. Nemoj sam donositi odluke.
Neki se kršćani nakon spasenja vraćaju u grijeh i ropstvo u kojem su bili zbog neobnovljenog uma. Ono što im je tada potrebno jest pokajanje, odnosno obraćenje. Ivan Krstitelj bio je snažan glas koji je ljude pozivao na obraćenje.
„U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajući u pu- stinji judejskoj: ‘Obratite se – govorio je – jer je blizu kraljev- stvo nebesko!’“ (Matej 3:1,2).
Grčka riječ koja je u Novom zavjetu prevedena s „obratiti se“ je metanoia. Kada je Ivan Krstitelj propovijedao: „Obratite se!“, to je značilo: „Pokajte se – razmišljajte na
drugačiji način, promijenite svoje misli, požalite na grijesima koje ste učinili i promijenite svoje ponašanje.“
O pokajanju i obnovi uma umnogome ovisi uspješnost tvog kršćanskog života i hoda s Bogom. Slomi svoj ponos i priznaj pogreške. Promjena treba biti stalno prisutna u tvome životu.
Pazi čime ti se duša bavi, čime su ti zaokupljene misli i osjećaji, kakve odluke donosiš. Ne daj da ovaj svijet taloži smeće u tvoje misli. Biraj koje ćeš filmove gledati i što ćeš čitati. Ne sudjeluj u ispraznim razgovorima niti u ogovaranjima. Tvoj um nije kanta za otpatke u koju će svijet ubacivati što želi.
Čitaj Božju Riječ. Slušaj je u crkvi. Primaj Riječ na sve načine i dopusti joj da te mijenja!
TIJELO ČOVJEKA
Tijelo je „kuća“ u kojoj čovjek živi. Boga ne zanima samo tvoje duhovno, već i fizičko stanje. Isus je veliki dio svoje službe proveo iscjeljujući ljude. On je umro za cijelog čovjeka - za njegov duh, dušu i tijelo. Isus je na križ ponio naše bolesti i slabosti, a Njegove su nas rane iscijelile (Izaija 53:5).
Bog ti je dao zdravlje, i nemoj ga razarati pušenjem, alkoholom, drogom, niti na neki drugi način, jer je sve to grijeh koji uništava tvoje tijelo. Bog te želi i može osloboditi od različitih ovisnosti. Potrebna je samo tvoja čvrsta odluka.
Isus nas također uči da se ne brinemo tjeskobno što ćemo jesti ili piti, što ćemo obući. Naš se nebeski Otac brine za sve to. Bog se brine da naše tijelo bude zdravo i da ima sve što mu je potrebno. Ako si napadnut bolešću ili neimaštinom, dođi hrabro pred Boga i traži od Njega ispunjenje svojih potreba. On će ti ih dragovoljno ispuniti.
Biblija također govori da će svi spašeni jednog dana dobiti uskrslo tijelo, koje nije podložno bolesti niti smrti.
Osim o tijelu, kao našem fizičkom prebivalištu, Biblija govori i o tijelu kao tjelesnosti. Poslanica Galaćanima 5:19- 21,24 govori: „Poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koja vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega. Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama.“
Tijelo je skupina želja i poriva koji nam žele donijeti zadovoljstvo - vlastitu ugodu i udobnost, bez obzira na koji način i uz kakve posljedice. Tjelesnost je onaj dio tebe, koji se odbija pokoriti Bogu. Zbog toga apostol Pavao tvrdi kako kršćanin, koji želi slijediti Krista, mora razapeti te prohtjeve. To nije teško jer se u našem duhu nalazi Božji zakon. Mi trebamo donijeti odluku da će u našem životu vladati duh, a ne tijelo.
Apostol Pavao jasno upozorava da oni, koji čine djela tijela, neće ući u Božje Kraljevstvo. Znači da nas naša tjelesnost može stajati spasenja. Djela tijela također nanose ljagu i sramotu Tijelu Kristovom. Nedopustivo je da se nanovo rođeni kršćanin napije, drogira, psuje, bludniči, čini preljub, ljenčari, laže, ili sije razdor i mržnju. To ne uništava samo njega, već blati i svjedočanstvo kršćana pred svijetom. Bog zahtijeva pokajanje od grijeha i želi da s grijehom zauvijek raščistimo.
Bog od nas zahtijeva svetost, odnosno čistoću. On će nam pomoći da živimo u njoj. U današnje vrijeme ljudi često sklapaju brakove zbog toga što su ušli u seksualne odnose i začeli dijete. Često još nisu ozbiljno razmišljali o braku s tom osobom, ali ih je tijelo gurnulo u njega. Mnogi od tih brakova završavaju razvodom. Zašto? Zato što su na prvo mjesto stavljene tjelesne želje i porivi. Zbog toga se u svijetu svakoga dana obavljaju tisuće pobačaja. To nije samo žalosna istina, nego i grijeh koji donosi prokletstvo.
Bog je zamislio da muškarac i žena svjesno sklope savez doživotnog predanja jedno drugom, te tako postanu jedno - duhom, dušom i tijelom. Vjernost budućem mužu ili ženi počinje prije sklapanja braka, čak i prije nego što tu osobu upoznaš. Izvanbračne seksualne odnose Bog naziva bludnošću i grijehom. Oni su izvor tjelesnog užitka, a u isto vrijeme čest uzrok abortiranja djece, spolnih bolesti, neuspjelih brakova, psihičkih i drugih poteškoća.
„Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje, to jest da izbje- gavate bludnost, da svaki od vas zna steći svoju ženu s posveće- njem i poštovanjem, ne sa strašću, to jest s požudom, poput po- gana koji ne poznaju Boga“ (1. Solunjanima 4:3-5).
Za razliku od svjetovnih, Božji se moralni standardi ne mijenjaju.
Čest uzrok problema u međuljudskim odnosima kršćana jest tjelesnost. Uvijek je kriv onaj drugi. Tako se ponašao i prvi čovjek nakon pada u grijeh. Ponos i nepopustljivost da se mijenjaš mogu uništiti tvoj brak i prijateljske veze. Neprijateljstva, svađa, srdžba i razdori djela su tijela koja vode i do gubitka spasenja.
Idolopoklonstvo je stavljanje bilo koga ili bilo čega drugog na mjesto koje pripada Bogu. To može biti svetac ili kip pred kojim se moliš, no može biti i tvoj posao, novac, neka osoba ili bilo što drugo što je zauzelo Njegovo mjesto. Zanimljiva je činjenica da je idolopoklonstvo – djelo tijela. Ono nas potiče da Boga ostavimo sa strane, a da nekom ili nečem drugom dopustimo da zauzme Njegovo mjesto u našem životu.
Bog kršćaninu ne dopušta da bude ljenčina. Biblija govori: „Ako tko neće da radi, neka i ne jede!“ (2. Solunjanima 3:10). Neki ljudi traže posao, a mole Boga da ga ne nađu. To je lijenost i raspuštenost koja dovodi do besplodnih misli i djela. Bog poziva kršćanina da radi i da bude marljiv, a ne da živi na teret drugih.
Vračanje je također djelo tijela. Neki ljudi misle kako je ono svojstveno samo afričkim plemenima i primitivnim društvima. Međutim, Biblija astrologiju naziva vračanjem i osuđuje ju: „Nek ustanu samo da te spase oni koji premjera- vaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći. Gle oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga... Takvi će ti biti vrači tvoji“ (Izaija 47:13-15).
Astrologija nema znanstvene temelje. Njezina je osnova duhovna i iza nje stoje sile tame. Neki ljudi čitaju horoskope iz puke radoznalosti, dok se drugi aktivno bave astrologijom. I jedno i drugo je grijeh. Očisti svoj život od takvih stvari jer one vrše negativan duhovni utjecaj na tvoj život i odvlače te od Boga!
O djelima tijela dalo bi se još mnogo toga reći. Onaj koji želi slijediti Boga pokajat će se zbog njih i izbaciti ih iz svoga života. Za one koji nemaju pokajanja, nema ni Božjeg oproštenja.
Ljudi u svijetu nastoje pronaći zadovoljstvo u tjelesnim stvarima. No, u njima ga nikada neće naći. Čovjek je duhovno biće i pravo zadovoljstvo može doći samo iz duha, kada čovjek upozna Isusa Krista i hoda Njegovim putovima.
ZAKLJUČAK
Čovjek je, dakle, duh, duša i tijelo. Duh biva nanovo rođen, dušu trebamo obnavljati, a tijelo držati u podložnosti.
Ova slika pokazuje stanje koje nanovo rođeni kršćanin treba održavati u svom životu.
ČOVJEK - DUH, DUŠA I TIJELO
Duh treba vladati u tvom životu. Kao kršćanin ti imaš sposobnost i odgovornost držati svoju dušu i tijelo u podložnosti duhu.
Podredi svoju dušu - misli, osjećaje i slobodnu volju, kako bi služili duhu, i bili mu na pomoć.
Svoje tijelo učini robom. Njega bi trebalo zauzdati, a ne dopustiti mu da upravlja tvojim životom.
Tekst preuzet iz knjige D.A. Šićka i Ž. Rupčić "Temeljna biblijska učenja"