top of page
Writer's picturePetar Fabijanic

KRŠTENJE U VODI



 

Isus nakon svoga uskrsnuća, kao jednu od posljednjih i najvažnijih zapovijedi svojim učenicima, daje zapovijed da idu i druge učine Njegovim učenicima, da ih krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Krštenje je zacijelo vrlo važno kad ga je Isus zapovjedio među posljednjim stvari- ma koje je rekao na zemlji. Ono je vrlo važan čin u našem kršćanskom životu.  Sam se Isus krstio iz poslušnosti Ocu, nama za primjer.

Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti.

A Ivan ga odvraćaše govoreći: „Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!“

Ali mu Isus odgovori: „Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.“ Tada ga pripusti. Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!“  Matej 3:13-17

Ivan Krstitelj je bio poslan od Boga da poziva ljude na obraćenje i da ih krsti. Jednog dana pristupio mu je Isus, želeći da Ga Ivan krsti. Isus nije počinio nikakav grijeh. Živio je s Ocem od početka svog života i bio Božji Sin. On se stoga očito nije trebao obratiti. Ivan Krstitelj Mu je rekao: „Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!“ On je prepoznao da je Isus veći od njega i da bi On trebao njega krstiti. No, Isus mu je odgovorio: „Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.“

Isus se nije trebao obratiti, pa stoga niti primiti krštenje u znak obraćenja, međutim učinio je to, jer je to bila Božja volja. Njegova je volja bila da nam Isus u svemu bude primjer i preteča. Isus nam je svojim primjerom pokazao kako slijediti Boga.

Čim se Isus krstio, Bog je dao svjedočanstvo o Njemu, dajući potvrdu da Mu je ugodno ono što je učinio. Isus se krstio nama za primjer.

Ivan Krstitelj zadržavao se kraj rijeke Jordana kako bi krstio ljude. Novi zavjet u izvorniku je pisan grčkim jezikom i glagol koji je kod nas preveden sa „krstiti“ je „baptizo“. Na grčkom to znači uroniti, potopiti, potpuno namočiti. Riječ „baptizo“ jasno govori kako je riječ o tome da se netko ili nešto potopi pod vodu.

Način na koji se Isus krstio bio je podranjanjem pod vodu. To je krštenje kakvo je Bog ustanovio i kakvo nam je Isus dao za primjer. Stoga „krštenje“ djece škropljenjem vodom nije ispravan, biblijski način krštenja. Ivanovo Evanđelje 3:23 govori: „Ivan je također bivao i krštavao u Enonu, blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode.“ Da je prilikom krštenja bilo dovoljno tek poškropiti osobu, Ivanu ne bi trebalo mjesto s mnogo vode. Biblijski način krštenja je podranjanjem pod vodu. Krštenje škropljenjem vodom postalo je općom praksom tek u 13. stoljeću. Međutim, Biblija nigdje ne navodi takav način krštenja, te je on ljudski a ne Božji.

Nakon što si se obratio, krštenje na biblijski način je čin tvoje poslušnosti Bogu. Krštenjem pokazuješ da prihvaćaš cjelokupno Isusovo učenje i da slijediš Njegov primjer.

 

UVJETI ZA KRŠTENJE

Biblija uči o određenim uvjetima koje osoba treba ispuniti da bi se mogla krstiti u vodi. Oni su sljedeći:

1. Obraćenje

Petar je na Dan pedesetnice propovijedao masi ljudi o Kristu.

Kad to čuše, duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i ostalim apostolima: „Braćo, što da činimo?“

„Obratite se - reče im Petar. - Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha...“

Djela 2:37,38

Kako bi se osoba mogla krstiti, nužno je da je prethodno obraćena. To znači da je povjerovala u Isusovu žrtvu i uskrsnuće, predala svoj život Isusu, te da želi živjeti ugodno Njemu. Samo krštenje, bez obraćenja nije biblijsko.

Svaki onaj koji se obrati treba se i krstiti. Krštenje je čin koji se treba obaviti nakon, a ne prije obraćenja. Ono je čin poslušnosti kojim vjernik potvrđuje unutarnju pravednost koja već jest u njegovom srcu po vjeri u Isusovu smrt i uskrsnuće.

2. Vjera

Isus je, odlazeći sa zemlje, dao posljednje upute svojim učenicima.

Tada im reče: „Idite po svem svijetu i propo- vijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!  Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.“  Marko 16:15,16

Isus je poslao svoje učenike da idu i propovijedaju ljudima što je On učinio za njih. Kazao je: „Tko bude vjero- vao i pokrstio se, spasit će se“. Svaka osoba koja povjeruje u Isusovu žrtvu i uskrsnuće treba se krstiti. Time ona prima puninu blagoslova spasenja. Spasenje obuhvaća mnogo stvari - mir i prijateljstvo s Bogom, radost, zadovoljstvo, iscjeljenje i zdravlje, vječni život u Božjoj prisutnosti, zdrave prijateljske odnose, ispunjenje materijalnih potreba i sva dobra koja Bog želi podariti čovjeku.

Kako bi se netko mogao krstiti treba najprije čuti poruku Radosne vijesti i povjerovati u nju. Krštenje dolazi nakon što je osoba povjerovala u Krista. Vjera u Krista je nu- žan preduvjet za krštenje.

Evanđelist Filip jednog je dana propovijedao Krista dvoraninu etiopske kraljice. Dvoranin je prihvatio Riječ i povjerovao.

Putujući stigoše do neke vode, i dvoranin reče: „Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?“ Filip odgovori: „Ako vjeruješ iz svega srca, možeš.“ „Vjerujem - odvrati onaj - da je Isus Krist Sin Božji.“ I naredi da stanu kola. Tada obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu, te ga Filip krsti. Djela 8:36-38

Etiopljanin je povjerovao u poruku spasenja koju mu je Filip govorio. Ugledavši vodu, zapitao je može li ga što spriječiti da bude kršten. Filip mu je odgovorio da se, ako vjeruje iz svega srca u Isusa, može krstiti. Etiopljanin je tada rekao: „Vjerujem da je Isus Krist Sin Božji.“ Na temelju te vjere bio je kršten.

Filip je dvoraninu kao nužan uvjet za krštenje naveo vjeru u Isusa svim srcem. Osoba koja je povjerovala u Isusa svim srcem može biti krštena.

Trideset i sedmi stih koji govori o uvjetu za krštenje izbačen je iz hrvatskog prijevoda Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti. To je očito učinjeno zato jer pobija ispravnost krštavanja male djece, koje je uvriježeno u našim krajevima. Filip kaže: „Ako vjeruješ iz svega srca, možeš se krstiti.“ Znači, nitko se ne može krstiti na temelju vjere svojih roditelja ili ikog drugog. Svaka se osoba može krstiti samo na temelju svoje osobne vjere u Krista. Da li je mala beba u stanju vjerovati u Isusa? Nije.

Biblija govori o prinošenju djeteta Bogu, ali ne i o krštenju male djece. Samog su Isusa, kao i drugu djecu, njegovi roditelji prinijeli Bogu i zahvalili za život tog djeteta. Predali su Ga Bogu i molili da Božja ruka bude nad Njegovim životom kao vodilja i zaštita. „Kad je prošlo i vrijeme njihova čišćenja, prema Mojsijevu zakonu, donesoše ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu“ (Luka 2:22).

Isus je bio kršten kao odrasla osoba, svjesna svoje vjere i predanja Bogu.

Da bi se osoba mogla krstiti, ona treba biti svjesna onoga što čini. Krštenje nije tek jedan religiozni obred, već čin koji u duhu ima svoje veliko značenje. Biblija ga uspoređuje sa spasenjem Noe i njegove obitelji u doba potopa. Noa je iz svoje vjere u Boga gradio lađu kako bi se spasio kada navali potop. Bio je spašen ploveći na vodi do kraja potopa.

„U vrijeme Noe gradila se lađa u koju se skloni mali broj - svega osam duša - i bi spašen vodom. Ono što je ona unaprijed označivala, to jest krštenje, spasava sad i vas; i ono nije uklanja- nje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista“ (1. Petrova 3:20,21). Voda koja je nosila Nou s obitelji u njihovoj lađi bila je znak krštenja koje i nama danas donosi puninu spasenja.

Krštenje je potvrda tvoga odnosa s Kristom. Kada si se obratio, tvoji su ti grijesi bili oprošteni i Bog te učinio novom osobom. Stoga krštenje nije uklanjanje tvojih grijeha ili nečistoće, jer se to već dogodilo. Ono je, naprotiv, Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista. Svojim krštenjem ti zapravo trebaš biti svjestan da svoj život posvećuješ Njemu, te odlučiti živjeti čisto i Njemu ugodno. Krštenjem ti zapravo upravljaš Bogu molitvu da mogneš živjeti čisto, dobre savjesti, po sili Isusovog uskrsnuća. Tvoje krštenje treba odražavati tvoju težnju za svetim življenjem.

Rana Crkva pridavala je veliko značenje krštenju. Iz spisa apostolskih otaca iz 3. stoljeća saznajemo da su se tadašnji kršćani pripremali za krštenje postom. Pri sa- mom činu priznavali su svoje grijehe, odričući se svake vrste idolopoklonstva i vračarstva. Nakon krštenja starješine bi molile za njih.

Isus je rekao: „Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!“ (Matej 28:19). Ako si se obratio i želiš živjeti ugodno Bogu, po- stao si Kristovim učenikom i možeš pristupiti krštenju. Kad to učiniš ti se javno predaješ životu učeništva.

Kada se možeš krstiti? Čim si postao učenik. Otkad si se obratio Isusu, možeš se krstiti. Biblija bilježi mnoge slučajeve gdje su se ljudi krstili već istoga dana svog obraćenja, ili vrlo brzo nakon toga (vidi Djela 2:41; 8:12; 8:36-39).

 

DUHOVNO ZNAČENJE KRŠTENJA

Što ćemo dakle reći? Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost?

Daleko od toga! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu? Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni?

Dakle, s njim smo zajedno ukopani po kršte- nju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom.

Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smrću sličnom njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem sličnim njegovu.

Ovo znamo: naš je stari čovjek razapet zajedno s Isusom da se uništi ovaj grešni čovjek, tako da više ne robujemo grijehu, jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha.

A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njime, jer znamo da Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih, više ne umire: smrt nad njim više ne gospodari.

Njegova je smrt bila, jedanput zauvijek, smrt grijehu, a njegov život - život Bogu. Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!  Rimljanima 6:1-11

Krštenje je čin koji ima veliko značenje u duhovnom svijetu. Pri činu krštenja mi se poistovjećujemo s Kristovom smrću i uskrsnućem. Kada bivamo podronjeni pod vodu, mi smo uronjeni u Kristovu smrt. Kada izlazimo iz vode, poistovjećujemo se s Kristovim uskrsnućem.

Mi smo kršteni u Kristovu smrt. Kao što je On umro ovome svijetu i bio pod zemljom i mi podronjavanjem u vodu umiremo ovome svijetu. Otuda i naziv vodeni grob.

Činom krštenja pokapa se tvoj stari čovjek, ti umireš grijehu i starom načinu života. Postaješ mrtav svijetu. Ti u tom trenutku prolaziš kroz ono što je i Krist prošao - poistovjećuješ se s Njegovom smrću. Kada si umro grijehu i svijetu? Onda kada si bio nanovo rođen. Ti si mrtav grijehu i svijetu još i prije krštenja, jer si nanovo rođen, no krštenje je ukop, pogreb starog života, jednom zauvijek. „Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom“ (stih 4).

U krštenju se, dok smo uronjeni u vodu, poistovjećujemo s Kristovom smrću, a kad izlazimo iz vode, s Kristovim uskrsnućem. Kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih na novi život u slavi, tako i mi izlazimo iz vodenog groba u novi život s Bogom. Naš je stari čovjek pokopan zajedno sa svim grijesima, ovisnostima, ranama i mi uskrisujemo na novi život s Bogom.

„Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smrću sličnom njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem sličnim njegovu“ (stih 5). U krštenju mi postajemo jedno s Kristom. To je čin potpunog sjedinjenja s Njime. Postajemo jedno, kao što muž i žena postanu jedno kad sklope brak. To je zapravo potvrda sklapanja saveza s Njim.

Mi smo već upoznali Krista, no sada pred sva tri svijeta, pred Bogom i Njegovim anđelima, pred kraljevstvom tame i pred ljudima, potvrđujemo svoj odnos s Kristom. Ozakonjujemo svoj odnos s Njim.

U činu krštenja ti se potpuno poistovjećuješ s Kristom u Njegovoj smrti i uskrsnuću. Ti tada prolaziš kroz ono kroz što je i On prošao. On je umro svijetu i uskrsnuo u novi život s Bogom. Isto tako i ti umireš grijehu, svijetu i đavlu. Oni više nemaju vlasti nad tobom, te ne moraš biti pod njihovim utjecajem. Iz vode izlaziš na novi život s Bogom-svet i slobodan život, ugodan Bogu. Više nisi rob grijeha, svojih ovisnosti, niti svijeta. To je ropstvo slomljeno nad tobom i nemoj mu nikada dopustiti da se vrati.

„A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njime“ (stih 8).

Sada kad si umro grijehu i starom životu, pred tobom je novi život u hodu s Bogom. Iskoristi tu priliku! Hodaj s Njim do kraja svog života!


Tekst preuzet iz knjige D.A. Šićka i Ž. Rupčić "Temeljna biblijska učenja"

 

 

 

 

 

 

 


6 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page